Iako sam tijekom studija radila nekoliko studentskih poslova i volontiranja, službenim profesionalnim putem krenula sam tek nakon osnivanja obitelji kada mi je djevojčica napunila 2 godine. Upravo me navedeno oblikovalo u osobu koja maksimalno iskorištava svaki trenutak dana, ali isto tako postavlja puno višu ljestvicu od one koju je moguće dostići u 8-satnom radnom vremenu. Započete radne obaveze na radnom mjestu knjigovođe poduzeća TEXTUM d.o.o. iz dana u dan dopunjavala sam dodatnim administrativnim obavezama prethodno raspoređenih po mnogim službama. Početna nadobudnost svježe diplomiranog studenta u takvim slučajevima rezultira preopterećenjem njegovog radnog mjesta, no uspješnim izvršavanjem svih prihvaćenih izazova poslovodstvo prepoznaje moju angažiranost te nakon godinu dana prelazim na radno mjesto kontrolinga dotičnog trgovačkog poduzeća te sestrinskog proizvodnog poduzeća LAY-Z d.o.o. Time sam dobila priliku za stjecanje mnogo raznovrsnog znanja koje je inače nemoguće steći radom u samo jednoj službi poduzeća, a neophodno je u izvršavanju poslova kontrolinga. Ostajem dijelom navedenog tima do proljeća ove godine, kada prelazim kao izvršni asistent novom direktoru, također nekadašnjem studentu Ekonomskog fakulteta gdje smo ostvarili naše poznanstvo.

Najviše me motivira nadobudni radni kolektiv - ne nužno istih osobina, već onaj koji se međusobno nadopunjuje čineći skladnu cjelinu – koji stremi ostvarenju dugoročne povećane dodatne vrijednosti poduzeća. Na kraju dana, u tom radnom kolektivu provodimo više vremena nego sa svojom obitelji, ali isto tako živimo od materijalnog dobitka. Stoga, neophodno je dati maksimum od sebe kako bi se to odrazilo na čim veći doprinos poduzeću u kojem radimo, ali i vlastitoj financijskoj sigurnosti, a u medjuvremenu se VRAŠKI zabaviti.

Ekonomski fakultet upisala sam godinu dana kasnije od svoje generacije srednjoškolskih kolega. Razlog: pad na maturi. Iako sam uvijek bila više nego vrlo dobar učenik, to mi je bio šamar, ali i vjetar u leđa. Pokušala sam pronaći posao sa srednjoškolskim obrazovanjem upravnog referenta – no bezuspješno. Svi poslodavci su htjeli radno iskustvo koje nisi mogao steći jer svi žele bar neko radno iskustvo! Upisom na fakultet našla sam se u potpuno nepoznatom društvenom okruženju iako je Rijeka moj rodni grad. Također, to je bila prva godina primjene bolonjskog sustava, ukinut je prijemni ispit, mnogi studenti iz svih dijelova lijepe naše dobili su direktan upis i studij sam iznenadno morala plaćati. Sve to me motiviralo tijekom studija; kada nešto ne bih znala - dignula bih ruku i pitala, kada bi se pružila neka prilika – iskoristila bih ju. Nisam imala što izgubiti koliko god sam se ponekad sramila, ali na fakultetu sam bila s jednim ciljem: iskoristiti priliku. Preddiplomski studij bio je tek zagrijavanje, a 3. godina studija tek počela odavati o čemu se tu zapravo radi. Počelo je biti sve zanimljivije i to je ono što je i dan danas ostalo u meni: poriv za novim znanjima! Diplomski studij je proletio, ali tu se stvaraju jače veze, poznanstva, radne navike, razvijaju sklonosti i interesi u kojem smjeru možeš vidjeti sebe u budućnosti. No, fakultet ti može doprinijeti samo onoliko koliko TI iskoristiš danu priliku.

Obrazovni sustav prati svoj unaprijed predviđen plan i program, no tržište je ono nepredvidljivo i zapravo nam svima diktira život, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu. ALUMNI EFRI zajednica bi trebala biti podrška studentima ondje gdje obrazovni sustav jednostavno to ne može biti i obratno. Praksa je studentima neophodna za mali uvid u ono što ih čeka u budućnosti, a nažalost naša generacija je nije imala prilike iskusiti. Primjena ekonomske struke u jednom poduzeću je jako široka, a pojedinac si zapravo većinom utaba svoj poslovni put ovisno o prvom zaposlenju. Nisu svi poduzetni ili pak spremni promijeniti polje rada na kojem su tek nešto naučili i čime konkuriraju iznad mnogih na tržištu rada. Studentima je neophodno osigurati čim više prakse, informacija, znanja i vještina, kako bi upoznali SEBE, stremili ondje gdje bi možda mogli biti dugoročno zadovoljni i time više doprinijeti dodatnoj vrijednosti poduzeća od nezadovoljnog radnog kolektiva kojim nažalost, velika većina vremenom postaje. U tome se ogleda i druga važna uloga ALUMNI zajednice, a to je povezivanje svih onih koji žele učiniti nešto VIŠE za sebe, a time pozitivno utjecati na sve druge u lancu.